Od osnutka Etnografskog muzeja 1919. godine građa se prikuplja darom ili otkupom pa je postepeno tijekom godina i povećanjem fundusa nastala Zbirka tradicijskih obrta u kojoj se nalazi velik broj predmeta vezanih uz mnogobrojne obrte kao što je užarski, kovački, stolarski, remenarski, kolarski, opančarski ili postolarski. Alati su to poput sjekira, bradvi, tesli, turpija, noževa, šestara, čekića, pila i mnoštvo drugih predmeta. Alati koje su obrtnici rabili najčešće su i nasljeđivali, jer se u većini slučajeva obrt prenosio od oca na sina, a majstor je za svoje potrebe i sam znao nešto od alata izraditi. Neki od alata posebno su ukrašavani što im, osim uporabne daje i estetsku vrijednost. Pojedine nazive teško prepoznajemo jer su se tijekom godina izvorni nazivi potpuno iskrivili. Budući da majstorskih radionica ima sve manje, njihov je inventar za muzejsku zbirku vrlo zanimljiv i značajan, iako u njoj, nažalost, nije očuvana ni jedna radionica u cjelosti, pa je rekonstrukcija obrtničke radionice gotovo nemoguća. Postepenim nestajanjem starih obrta na području Hrvatske nestaju i alati kojima su se obrtnici služili, proizvodi koje su izrađivali, a i pisani dokumenti koji su svjedoci njihova postojanja. Stoga radom na terenu, snimanjem filmova i dokumentiranjem građe, nastojimo otrgnuti od zaborava i potpunog propadanja pojedine radionice ili njihove dijelove, te na taj način zabilježiti, očuvati i revitalizirati, ali i prezentirati obrtničke djelatnosti naših predaka.

dr. sc. Iris Biškupić Bašić, muzejska savjetnica